Prirodni rezervat koji obuhvata desnu dolinsku stranu Brzećke reke i kanjon reke sa okolnom šumom u kojoj se javlja tisa. Obuhvata površinu od 110,58 ha

U rezervatu se nalazi svetilište Metođe, spomenik sakralne arhitekture sa prilaznom stazom dužine oko 600m, kao i gejzir hladne vode čiji mlaz dostiže 5-6 metara visine.

U ovom rezervatu se izdvaja šest fitocenološki različitih smrčevih i bukovih zajednica i nizom drugih retkih i reliktnih biljnih vrsta.

Vrlo su brojne šume smrča i jela koje se prostiru do 1800 metara a stabla bukve dostižu 40 metara.

Predstavnici faune ptica su sivi soko (Falco peregrinus), suri orao (Aquila chrysaetos), carić (Troglodytes troglogytes), mala muharica (Ficedula parva), gorska lasta (hirudo rupestris), planinska crvenperka (Phoenicurus ochrurus), itd.

Nalazi se na levoj dolinskoj strani Samokovske reke, između rečnog korita i grebena Visoki deo. Obuhvata površinu od 66,66 ha.

Na ovom lokalitetu izdvojena su tri tipa zajednice od posebnog značaja za nauku: zajednica smrče sa kiselicom (Piceetum abietis oxalidetosum), smrče sa mahovinom (Piceetum abietis myrtilletoum) i smrče sa mahovinom (Piceetum hylocomietosum). U ovom rezervatu se nalazi ogledna površina Instituta za biološka istraživanja "Siniša Stanković".

Koncept zaštite usmeren je na očuvanje tresave, smrčevih šuma u celini svih biljnih i životinjskih vrsta koje se tu javljaju. Fauna ptica zastupljena je sa vrstama: sivi soko (Falco peregrinus), suri orao (Aquila shrusaetos), carić (Troglodytes troglodytes), mala muharica (Ficedula parva), gorska lasta (Hirundo rupestris), planinska crvenperka (Phoenicurus ochrurus), itd.

Nalazi se na desnoj dolinskoj strani Barske reke, u Ravnom Kopaoniku. Obuhvata površinu od 89,92 ha.

Osnovnu vrednost daje bogatstvo i raznovrsnost vegetacije, koja je orografski i hidrološki uslovljena. Karakteristično je i vertikalno smenjivanje vegetacije od smrčevih, bukovo–smrčevih, bukovo-jelovo–smrčevih do čistih bukovih šuma.

Predstavnici faune ptica na ovom području su gaćasta kukumavka (Aegolius funereus), šumska šljuka (Scolopax rusticola), osičar (Pernis apivorus), kobac (Accipiter nisus).

Nalazi se na Maloj Gobelji, obuhvatajući izvorišnu čelenku Gobeljske reke i prostire se od lučno izvijenog grebena na liniji: Oštri krš - Velika Gobelja – Mala Gobelja, do korita Gobeljske reke. Obuhvata površinu od 138,64 ha.

Osnovnu vrednost predstavlja refugijum iznad klisure Gobeljske reke, na čijim strmim, oštrim stenovitim hrptovima raste runolist (Leontopodium alpinum), glacijalni relikt koji je krajnje ugrožena vrsta u Srbiji.

Koncept zaštite odnosi se na očuvanje nalazišta runolista koji na Kopaoniku raste jedino na stenovitim hrptovima Oštrog krša čija je populacija očuvana zahvaljujući nepristupačnom staništu.

Jankove bare se nalaze na oko 1420 mnv u dolini potoka Rečica. Obuhvata površinu od 103,82 ha. Osnovnu vrednost ovog rezervata predstavljaju tresavske zajednice - osetljivi i retki ekosistemi kojima obeležje daju mahovine roda Sphagnum, a ujedno su i staništa retkih, endemičnih i reliktnih biljnih vrsta koje su zaštićene kao prirodne retkosti: Potentilla palustris, Menyanthes trifoliata, Dctylorhiza cordygera ssp, Bosniaca, Salix rosmarinifolia i dr.